beats by dre cheap

Iz kuta jednog nogometnog navijača: "Što se skiva iza lika Carla Ancelottia?"

Razmišljao sam jučer dosta nakon sramotnog poraza voljenog kluba od skromne Atalante, u utakmici koju naprosto nismo smjeli izgubiti. Iako sam Carlu Ancelottiu doista zahvalan na svemu što je učinio za naš klub, iako mu priznajem da je najbolji taktičar na svijetu i iako nisam dostojan uopće komentirati rad jedne takve trenerske veličine, jučer sam došao do zaključka da bi upravo on mogao biti razlog svih problema koje koji nas prate ove godine, no počeli su već i godinu dana ranije.

Naime, osobnog sam mišljenja da je Ancelotti uz sve već dobro poznate vrline, trener „meka srca“, te ima problema s emocionalnim vezanjem za svoje igrače. Osobno sam sve više uvjeren da je upravo on ključni faktor u Milanovog lošoj transfer politici proteklih sezona i upravo on razlog što ni u ovom prijelaznom roku u našom momčadi nećemo najvjerojatnije vidjeti niti jedno novo lice.

Sada ću pokušati i obrazložiti svoje mišljenje. Naime početkom prošle sezone kada je Milan krenuo jako loše u prvenstvo, što zbog posljedica Calciopolia, što zbog posljedica „vremešne“ momčadi i siromašne klupe, Carlo je čini se nekako bio najbliže otkazu u svojoj eri u Milanu. Ipak u Milanu su tada odlučili zadržati Ancelottia do ljeta, a Uprava je vjerojatno već unaprijed odlučila da će Milan tog ljeta na remont i to s novim trenerom. No, Carlo im je svima pokazao zube, odvevši Milan tada do naslova europskog prvaka i natjeravši ih da promjene svoju odluku.

Sasvim logično, tko bi otjerao trenera koji ti je donio Ligu prvaka. No Carlo je vrlo inteligentan čovijek, on svoju poziciju osigurava i kroz odabir svojih igrača, kao i kroz transfer politiku ne tražeći nikakva dodatna pojačanja jer zna da s ovim postojećim Milanovim kadrom ne postoji trener na svijetu koji bi imao bolje rezultate od njega. Carlo je motivator i taktičar, Carlov uspjeh je mješavima najistančanije trenerske taktike i najboljeg „team spirita“ na svijetu. On je trener koji igru prilagođava svojim igračima, čineći svakog od njih na taj način maksimalo zadovoljnim, ali pritom što je najvažnije na taj način izvuće također iz svakog igrača maksimum njegovih mogućnosti. Idealna situacija zar ne?

Ali nije teško zaključiti da promijeni li se samo jedna varijabla u toj njegovoj formuli savršenstva, cijeli sustav pada u vodu. Svjestan je Carlo da ukoliko ne pokaže svakom igraču da je nedodirljiv i nazamjenjiva karika u lancu da će mu se momčad raspasti. Iz svega navedenog ne treba tu biti posebno inteligentan da bi se zaključio odgovor zašto Milan ima na klupi tako slabe igrače. Razlog leži upravo u činjenici da si on ne može priuštiti da mu neka „zvijezda“ sjedi na klupi jer nezadovoljstvo tog pojedinca sasvim će biti dovoljan razlog da se momčad doslovce raspadne. Sasvim će biti dovoljan razlog da sruši bazu na kojoj se temelji Ancelottieva formula uspjeha. Stoga on pomno bira igrače za svoju klupu, bira igrače koji se sjedeći na klupi neće uopće buniti, ali i na klupi ostavlja igrače koji su svjesni da je njihove vrijeme u Milanu završilo samo se ne žele odreći još silne slave koju donosi profesionalni nogomet, bira igrače od kojih se ostali prvotimci neće osjećati ugroženi. Ne može si on priuštiti dovođenje kojekakvih zvijedza jer je svijestan baze na kojoj je izgražen njegov Milan, jer jednostavno zna da bi mu dolazak bilo koje zvijezde, zbog koje bi morao izbaciti nekog pojedinca iz startne postave, donio nerede u svlačionici, poremetio team spirit i na taj način više oslabio nego ojačao Milan.

Eto vam tu i odgovora na one sile komentare: „Ne treba nam nitko. Na tržištu ne postoji igrač koji bi mogo igrati u Milanovih prvih jedanaest. Milan je kao obitelj“. Eto vam tu i odgovora zašto iz Milanove uprave dolaze špekulacije samo uz najveća svjetska imena, za koja znaju da ih je nemojuće dovesti, za koja znaju da ih njihovi klubovi neće nikada pustiti i za koja će na taj naćin imati dobar alibi kad se navijači budu pitali zašto ih nisu doveli. Mogao bih o ovome napisati cijeli roman, no nadam se da sam uspio ukazati na poantu svega, a u nastavku ću pokušati objasniti i situaciju pred kojom su „ćelavac(i)“ Galliani i Berlusconi ove sezone.

Gledajući jučer utakmicu s Atalantom, budući da su ga kamere često prikazivale, u nekoliko sam navrata vidio ono već poznato smrknuto lice Adriana Galliania. Svatko je mogao vidjeti da u njemu kipi takav bijes i ljutnja, čovijek samo što se nije „raspuknuo“ od muke. I sve si pomislim ovo je kraj za Ancelottia, čak u sebi bez obzira na sve to pomalo i priželjkujem. A nakon utakmice naravno ni glasa o svemu tome. Zašto? Odgovor je vrlo jednostavan. Ne postoji trener na svijetu koji bi s ovim igračkim kadrom mogao do kraja sezone napraviti bolji rezultat od Ancelottia.

I znaju to i oni u Upravi, drugim riječima Carlo ih sve drži u šaci. Apsolutno je svima jasno da ukoliko Ancelotti doista ode, da Milan treba na veći remont i da za tako nešto u ovim trenucima nema vremena. Svima je jasno da na postoji trener na svijetu koji bi Carla mogao sada zamijeniti i proći slijedeću prepreku na putu u Ligi prvaka (Arsenal) – natjecanju koje Milanu jedino može spasiti sezonu. Isti priča je u Serie A. Jedino Ancelotti može odvesti Milan do 4. mjesta i Lige prvaka slijedeće sezone. Zato što god se dogođalo idućih mjeseci dok je god Milan u Ligi prvaka, ne očekujte njegovu smjenu.

Sve u svemu mišljenja sam da Ancelotti svoju stolicu drži u svojim rukama do konca sezone. Ukoliko slučajno osvoji još jednu Ligu prvaka, možemo komotno reći da će još malo ojačati šaku u koju je strpao Upravu Milana. Ukoliko mu to pak ne uspije, njegova era u Milanu je definitivno završena, a Milan kreće u remont najvjerojatnije s Mourinhom. Pričekajmo do ljeta pa vidimo koliko sam bio u pravu!?

AC Milan Portal™
http://milaninter.blogger.ba
25/01/2008 11:30